Konsekutivno usmeno prevođenje
Ovo je kratki opis konsekutivnog usmenog prevođenja za laike i ne obuhvaća sve njegove elemente. O konsekutivnom usmenom prevođenju općenito i posebno o vođenju bilješki postoji niz knjiga s mnogo detaljnijim informacijama.
Konsekutivno usmeno prevođenje je način usmenog prevođenja pri kojem prevoditelj zapisuje bilješke dok govornik drži govor (ili kaže nekoliko rečenica). Nakon toga prevoditelj reproducira govor na ciljnom jeziku za publiku. Obično stoji ili sjedi blizu govornika i koristi notes i olovku za zapisivanje bilješki, a u mikrofon (ako postoji) govori tek nakon što je govornik završio dio svojeg izlaganja.
Dobar konsekutivni prevoditelj mora biti sposoban vrlo pozorno slušati, analizirati što govornik govori, praviti korisne bilješke koje će mu pomoći u reprodukciji govora i naposljetku prevesti govor kao da je napisan na jeziku na koji prevodi.
Tri su glavne radnje:
1. aktivno slušanje (razumijevanje)
2. analiziranje (zapisivanje strukturiranih bilješki)
3. reproduciranje (komunikacija)
Potrebne su različite vještine, ne samo razumijevanje pasivnog/stranog jezika.
Konsekutivni prevoditelj najprije treba naučiti kako „aktivno slušati”. To možda zvuči jednostavno, ali usmeni prevoditelji slušaju drukčije nego većina ljudi (isto kao što psihoanalitičar sluša ljude na poseban način) jer je svrha slušanja različita. Usmeni prevoditelji ne slušaju da bi reagirali ili sudjelovali u razgovoru, oni slušaju da bi zapamtili i točno i vjerno prenijeli sadržaj govora na drugom jeziku (kao što psihoanalitičar sluša da bi otkrio znakove mentalnog stanja pacijenta).
Kako bi naučili tu posebnu vještinu, usmeni prevoditelji najprije uče kako reproducirati govor bez bilježenja. U zbirci snimljenih govora može se naći niz primjera takvih govora u osnovnoj kategoriji i kategoriji za početnike. Tek nakon što ovladaju tom vještinom, prelaze na učenje bilježenja.
Bilježenje je dio druge faze, odnosno „analize”, za koju je neophodna sposobnost prepoznavanja prioritetnih informacija i razlikovanja primarnih i sekundarnih informacija, sposobnost da se jasno zabilježi tko je što rekao, kad se nešto dogodilo (tko, što, kada, gdje, kako), mišljenje govornika itd. Na videozapisima SCIC-a za izobrazbu jedno je cijelo poglavlje posvećeno konsekutivnom usmenom prevođenju. Na stranicama ORCIT-a dostupni su moduli za konsekutivno prevođenje, a na istoj platformi može se pristupiti i nekim materijalima za izobrazbu Glavne uprave za usmeno prevođenje.
Treća, završna faza, odnosno „reprodukcija” onoga što je rečeno zahtijeva niz drugih, različitih vještina – među ostalim sposobnost kratkoročnog pamćenja, razumijevanje vlastitih bilješki i komuniciranje koje pobuđuje pozornost. Kontrola stresa i glasa također su bitni elementi.
Sve te različite vještine moraju se naučiti. Ako govorite više od jednog jezika, ne postajete automatski i usmeni prevoditelj; ta je struka znatno složenija. Niz sveučilišta nudi osposobljavanje u području konferencijskog prevođenja.