Zakonodavstvo
Višejezičnost Europske unije i njezinih institucija zajamčena je Uredbom Vijeća 1/58. Prema članku 1. te uredbe službeni jezici EU-a ujedno su službeni jezici država članica. Dok je EU još bio Europska ekonomska zajednica, navedena su bila samo četiri jezika, ali u svakom krugu proširenja dodavani su novi:
„Službeni jezici i radni jezici institucija Unije su bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.”
Međutim, u širem smislu, poštovanje jezične raznolikosti temeljna je vrijednost EU-a, kao i poštovanje pojedinca te otvorenost prema drugim kulturama. Te su ideje uvrštene i u preambulu Ugovora o Europskoj uniji, u kojoj se spominje nadahnutost europskim kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem te potvrđuje privrženost načelima slobode, demokracije i poštovanja ljudskih prava. U članku 2. Ugovora o Europskoj uniji znatna se važnost pridaje poštovanju ljudskih prava i nediskriminaciji, dok se u članku 3. navodi da EU poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost.
Poveljom EU-a o temeljnim pravima, koja je donesena 2000. i koja je Ugovorom iz Lisabona postala pravno obvezujućom, zabranjuje se diskriminacija na temelju jezika (članak 21.) te se Unija obvezuje na poštovanje jezične raznolikosti (članak 22.).
UN ima šest radnih jezika: arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski.
Organizacije IAMLADP-a* također su donijele tekst o višejezičnosti koji se naziva Izjava iz Beča.
U smislu autorskih prava i zaštite „intelektualnog vlasništva”, kad se rad konferencijskih prevoditelja snimi i sačuva, zaštićen je međunarodnim pravom. Bernska konvencija štiti interese autora; prijevodi su zaštićeni kao izvorni radovi, a prevoditelji kao autori. Nakon što je sačuvan u bilo kakvom materijalnom obliku, rad konferencijskog prevoditelja smatra se prijevodom u smislu Bernske konvencije te se na autora primjenjuju ekskluzivna prava predviđena njome. (izvor: AIIC)
* IAMLADP (Međunarodni godišnji sastanak o jezičnim režimima, dokumentaciji i publikacijama) međunarodni je forum i mreža voditelja međunarodnih organizacija koje zapošljavaju pružatelje jezičnih usluga i usluga na konferencijama, koji djeluje u okviru UN-a, ali uključuje i europske institucije.
Profesionalni standardi i etika
Međunarodne organizacije, uključujući institucije EU-a, imaju stroge postupke akreditacije za stalno zaposlene i vanjske usmene prevoditelje kako bi se zajamčila kvaliteta usmenog prevođenja.
Glavna uprava za usmeno prevođenje ima sporazum („Sporazum”) sa stalnim i privremenim usmenim prevoditeljima u kojem su utvrđeni uvjeti rada.
Osim toga, ima i zasebni ugovor („La Convention”) s vanjskim usmenim prevoditeljima.
Profesionalni i etički standardi obuhvaćaju mnogo različitih aspekata. Ovo su neki od njih iz dokumenta Glavne uprave za usmeno prevođenje:
1. Timski rad: usmeni prevoditelj načelno radi kao pojedinac. Međutim, kvaliteta se može postići samo ako svi članovi tima dobro i organizirano surađuju. To se odnosi na mali tim koji dijeli prevoditeljsku kabinu i na veće timove koji zajedno prevode na sastanku. Pretpostavka prevoditeljskog rada jest poštovanje prema kolegama, nadređenima i poslodavcima. To ne znači samo poštovanje osobe nego i njezina vremena i prostora.
2. Spremnost na pomoć: pomaganje kolegama izuzetno je važno i osjetljivo pitanje jer moramo razviti osjećaj za to kad i kako ponuditi pomoć. Pritom ne smijemo biti nametljivi niti se uvrijediti ako nas kolege odbiju. Ponekad je dovoljna pomoć samo ako znaju da smo tu za njih kad zatreba. Isto tako, nije loše objasniti kolegama i kakva bi pomoć nama bila korisna, posebice ako imamo osjećaj da ono što trebamo nije očito.
3. Relej: poštovanje prema kolegama u drugim kabinama znači i pravilnu upotrebu gumba za relej, odnosno kanal B. To znači da bismo nakon prevođenja retour jezika trebali isključiti gumb za relej kako bi se oslobodio kanal za kabinu koja prevodi na svoj A jezik ili da ne bismo trebali zauzeti kanal kabini koja treba prevoditi retour.
4. Priprema sastanka: jedna je od najvažnijih zadaća usmenih prevoditelja da se temeljito i sustavno pripremaju za sve sastanke na kojima rade. Što više znamo o temi, kontekstu i terminologiji sastanka, to ćemo bolje prevoditi u kabini. Temeljita priprema iziskuje vrijeme i trud, ali je neophodna ako želimo postići glavni cilj: kvalitetno usmeno prevođenje.
Budući da su sastanci sve stručniji i tehnički složeniji, sama priprema može biti vrlo zahtjevna, no ona se itekako isplati jer će pridonijeti našem ugledu kvalitetnog usmenog prevoditelja.
5. Povjerljivost dokumenata: s dokumentima koji se šalju elektroničkim putem prije sastanka te tiskanim materijalima dostupnima u kabinama mora se pažljivo postupati čak i ako je određeni dokument već drugdje objavljen. Primjerci dokumenata ne bi se trebali ostavljati izvan kabine niti bi se izvan zaštićenih mreža EU-a trebale slati njihove elektroničke verzije. Usmeni prevoditelji ne bi trebali nepotrebno kopirati ni distribuirati dokumente te bi se trebali pridržavati načela „nužnog poznavanja”.
Videozapis o profesionalnom ponašanju u kabini
Međunarodno udruženje konferencijskih prevoditelja (AIIC) smatra se garancijom kvalitete i poštovanja standarda, među ostalim i kad je riječ o uvjetima rada. Članom AIIC-a postaje se na temelju preporuke iskusnih kolega i u okviru sustava mentorstva. Članovi AIIC-a obvezuju se da će poštovati stroge kodekse profesionalnih i etičkih standarda.
ISO norme za usmeno prevođenje
Glavna uprava za usmeno prevođenje bila je uključena u rad u vezi sa svim normama povezanima s usmenim prevođenjem osim one o prevođenju u zajednici (13611), koja je donesena prije nego što je postala ISO norma. Sudjelujemo na sastancima ISO-a kao stručnjaci bez prava glasa jer glasati mogu samo nacionalni odbori zemalja, no s pravom da sudjelujemo u raspravama i utječemo na njih.
Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) trenutačno raspravlja o posebnoj normi za konferencijsko prevođenje, a Glavna uprava za usmeno prevođenje uključena je u te rasprave.
Postoji općenita ISO norma za usluge usmenog prevođenja: ISO 188841: Usluge usmenog prevođenja – opći uvjeti i preporuke.
Glavna uprava za usmeno prevođenje uvijek poštuje ISO norme, iako certifikacija nije obvezna za europske institucije.
Tehnički standardi
Glavna uprava za usmeno prevođenje podupire izradu najnovijih tehničkih standarda i primjenjuje ih (uključujući ISO norme).