Prevođenje za znakovni jezik u javnom sektoru
U javnom sektoru javljaju se razne potrebe i prevoditelji za znakovni jezik rade u svim situacijama u kojima gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe koje se koriste znakovnim jezikom žele komunicirati s onima koji ne znaju taj jezik. Primjerice, to može biti na roditeljskom sastanku u školi na koji dolazi gluhi roditelj djeteta koje čuje, pregledu kod liječnika ili na pogrebu.
Za sastanke opće prirode koji traju sat vremena ili kraće obično će biti dovoljan jedan prevoditelj. Za dulji sastanak, primjerice u gradskoj vijećnici, potrebna su barem dva prevoditelja.
Kao ni govorni jezici, znakovni jezici nisu univerzalni. Prije nego što dogovorite usluge prevođenja, uvijek je važno raspitati se koji će se znakovni i govorni jezici koristiti na sastanku. Često korisnik znakovnog jezika preferira prevoditelja za znakovni jezik s kojim često surađuje. Kad se prikupe te informacije i na temelju sažetka programa sastanka, može se angažirati prevoditelja. Prevoditelji su stručnjaci za brojne teme o kojima prevode. No, uvijek unaprijed provjerite ima li prevoditelj potrebnu kvalifikaciju i smatra li se sposobnim prevoditi određenu temu.
Mnoge države EU-a imaju zakone ili propise prema kojima gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na prevoditelja za znakovni jezik. Opseg tih usluga razlikuje se ovisno o zemlji i može biti vrlo ograničen, primjerice, kad je riječ o broju besplatnih sati prevođenja ili dostupnosti prevoditelja.
Budući da se u kontekstu javnog sektora često održavaju pojedinačni sastanci, osobe koje nisu upoznate s radom prevoditelja za znakovni jezik pretpostavljaju da je prevoditelj jedan od sudionika sastanka. Međutim, uloga prevoditelja za znakovni jezik ograničava se na olakšavanje komunikacije.
Dostupne su i informacije o konferencijskom prevođenju za znakovni jezik i sudskom prevođenju za znakovni jezik.